Ljubav, bila na Valentinovo ili ona svakodnevna, potrebna je svima.

Ljubav je toliko velika da se može, i mora, dijeliti svaki dan. Štoviše, dijeljenjem ona raste. I ne bi trebao postojati samo jedan poseban dan za ljubav. Treba voljeti, smijati se, davati i slaviti ljubav 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, 12 mjeseci kroz godinu.

Svaka ljubav, bila ona dječja, prijateljska, roditeljska, mladenačka, zrela, ima svoj početak, ali i kraj. Zato nije dovoljno Valentinovo kako bi se reklo, ali još više i pokazalo, koliko vam netko znači, jer ljubav je za jučer, danas i sutra. Pogotovo kada znate da nemaju svi tu sreću doživjeti je i osjetiti...

A tako je lijepo napisao i Dobriša Cesarić u pjesmi „Povratak“:

„…Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.

 Krhko je znanje!)

 Možda je pao trak istine u me,

 A možda su sanje.

Još bi nam mogla desiti se ljubav,

Desiti - velim,

 Ali ja ne znam da li da je želim,

Ili ne želim.“

Jasenka Minđek, učiteljica razredne nastave