2013-06-13 10:08:06

Učenici 4.b na otoku Rabu

Učenici 4.b na otoku Rabu MORE, UČENJE, PJESMA I GITARA U razdoblju od 31. svibnja do 4. lipnja 2013. godine boravili smo na otoku Rabu u Školi u prirodi pod budnim očima naše razrednice Marije Milutina i učiteljice Sanje Požgaj. Putovali smo šest sati razgledavajući prekrasne krajeve Lijepe naše kroz koje smo prolazili. Vrijeme do dolaska u odmaralište „Društvo naša djeca'' brzo je prošlo. Dočekalo nas je ljubazno osoblje te udoban smještaj.                                              U gradu Rabu šetali smo parkom zasađenim mirisnim borovima i smrekama, te prekrasnim palmama. Posjetili smo samostan sv. Lucije, vidjeli samostan sv. Eufemije, razgledali muzej i galeriju. Vidjeli smo ruševine crkve sv. Kristofora (zaštitnika grada Raba) i četiri zvonika. Najljepša nam je bila vožnja brodicom do uvale Zavrtnica koja se nalazi pokraj Jablanca, nekadašnje trajektne luke na kopnu. Osjećali smo se jako blisko s morem. Vjetrić je nosio valove koji su se odbijali od brodice i pritom nas prskali kapljicama, kao da nas žele tuširati. Putem nas je pratio i najvještiji surfer, galeb kojeg smo nazvali Gago. Imali smo sreće upoznati starog i vještog ribara te s njim razgovarati o vještini ribarenja. Od ulova najviše nam se svidjela hobotnica sa svojim krakovima koji su se ispreplitali na tisuće načina kao prsti najvještije čipkarice. Tu smo imali prilike uživo vidjeti njeno obrambeno sredstvo, crnilo koje ispušta kao štit oko sebe. Svakog poslijepodneva na obali mora imali smo nastavu. Tu smo osjetili kako puše bura. Zapuhao nam je i jugo, onaj malo vlažniji vjetar koji s mora posjećuje kopno. Vidjeli smo i  kako se maestral igra valovima.                                                                       Predzadnju večer proveli smo na plaži uz gitaru, pjesmu, smijeh i šalu. Pjevajući pjesme, gledali smo kako sunce tamo negdje daleko tone u san. U daljini su se nazirala svjetla velikog putničkog broda, koja su postajala sve manja i manja, sve dok se gotovo nisu izgubila negdje na pučini. Stari svjetionik stajao je na svom mjestu prkoseći vremenu.        Svanulo je prekrasno jutro. Torbe su već bile spakirane, a mi smo pucali od znanja o primorskom zavičaju. Pozdravili smo se s osobljem koje je s puno ljubavi i pažnje brinulo da nam tih pet dana ništa ne nedostaje i da ne osjećamo nostalgiju za domom. Ušli smo u autobus i mahnuli svima. S trajekta smo još jednom pogledali svu ljepotu morske pučine, otoka i obale. Autobusom smo nastavili put prema našem dragom Hrvatskom zagorju. Ovo druženje će nam dugo ostati u sjećanju.                                                 Irena Detić 4.b                                                                              Lea Juriša 4. b

 

 

Fotografije (snimile: M. Milutina i S. Požgaj)

 

 


Osnovna škola "Vladimir Nazor" Sveti Ilija