Osnovna škola "Vladimir Nazor" Sveti Ilija

Njegova dobrota i kršćanska vjera sjaje iz mnogih lijepih pripovijesti i legendi o dragome svecu. Njih veoma rado slušaju djeca uoči blagdana sv. Nikole, nestrpljivo iščekujući hoće li i ove godine ugledati dobro poznati lik i pronaći pokoji dar u ulaštenim čizmama i cipelama. A evo i naše pripovijesti.

         U sivo, neveselo poslijepodne, na brijegu u Svetom Iliji sjedi "stara dama", osnovna škola. Prosinački su dani kratki, a još ako se nad selo navuku oblaci, adventski petak pretvara se u iščekivanje posljednjega školskog zvona i juriša u tople domove, u igru i odmor za one koji su tijekom tjedna naporno učili i možda se nadaju posebnoj suboti... Jer sutra je 6. prosinca, blagdan svetoga Nikole!

         Već prije početka nastave počelo se šuškati da je sveti Nikola poželio doći Svetome Iliji u goste! Neki su, kažu, vidjeli njegove naočale u blagovaonici... Djeca ispituju učiteljice, a one kažu da ne znaju ništa o tome, ravnateljica ih nije izvijestila da bi mogli imati gosta - a takav bi se svetac sigurno najprije javio upravo njoj! Ipak, za svaki se slučaj pripremaju: čitaju priče o svetcu, pjevaju pjesme, crtaju što bi rado primili i darovali da razvesele druge pa da i sami budu poput dobroga Nikole. I odjednom: ZVONO! Odjeknulo je usred sata! To nije školsko zvono, a nije ni s crkvenoga tornja - to je zvono svetoga Nikole!

         Dežurni je učenik ispričao: desetak minuta nakon 3 sata popodne, netko je pozvonio. Primijetio sam osobu odjevenu u svećeničko ruho, s biskupskim štapom i mitrom na glavi, s osmijehom napola skrivenim pod bradom i sjajem u oku ispod debelih naočala, kako se brzo kreće, u pratnji malih anđela, školskim hodnikom. Pozvonio bi ispred vrata svake učionice, radosno bi pozdravio i razgovarao s učenicima koji su ga baš svugdje veselo dočekali. Neki su mu zapjevali, jedna je djevojčica recitirala pjesmu, a učiteljice su uglavnom ostale bez teksta. U svakome je razredu zvono svetog Nikole pronašlo male ruke dječaka ili djevojčice koji su ga s ponosom pričuvali dobrome svetcu. A on je podsjetio sve, i djecu i odrasle, da trebaju odjekivati poput zvonca: dobrotom, pomaganjem i ljubavlju prema Bogu i čovjeku.

         Ali priča tu ne završava! Jer dobri je sveti Nikola sa svojom zvonkom porukom odlučio razvedriti i članove Školskoga odbora - jer i oni su bili vrijedni i zavrijedili su da ih Nikola pohvali i daruje slatkišima.

         Do sljedeće godine: doviđenja, sveti Nikola! Hvala ti što si nas podsjetio da je važno biti poput zvona: jasan i glasan u dobru, a velikodušan i radostan u dijeljenju i širenju vesele vijesti.

Gordana Šimunec

Fotografije: G. Šimunec 

Njegova dobrota i kršćanska vjera sjaje iz mnogih lijepih pripovijesti i legendi o dragome svecu. Njih veoma rado slušaju djeca uoči blagdana sv. Nikole, nestrpljivo iščekujući hoće li i ove godine ugledati dobro poznati lik i pronaći pokoji dar u ulaštenim čizmama i cipelama. A evo i naše pripovijesti.

         U sivo, neveselo poslijepodne, na brijegu u Svetom Iliji sjedi "stara dama", osnovna škola. Prosinački su dani kratki, a još ako se nad selo navuku oblaci, adventski petak pretvara se u iščekivanje posljednjega školskog zvona i juriša u tople domove, u igru i odmor za one koji su tijekom tjedna naporno učili i možda se nadaju posebnoj suboti... Jer sutra je 6. prosinca, blagdan svetoga Nikole!

         Već prije početka nastave počelo se šuškati da je sveti Nikola poželio doći Svetome Iliji u goste! Neki su, kažu, vidjeli njegove naočale u blagovaonici... Djeca ispituju učiteljice, a one kažu da ne znaju ništa o tome, ravnateljica ih nije izvijestila da bi mogli imati gosta - a takav bi se svetac sigurno najprije javio upravo njoj! Ipak, za svaki se slučaj pripremaju: čitaju priče o svetcu, pjevaju pjesme, crtaju što bi rado primili i darovali da razvesele druge pa da i sami budu poput dobroga Nikole. I odjednom: ZVONO! Odjeknulo je usred sata! To nije školsko zvono, a nije ni s crkvenoga tornja - to je zvono svetoga Nikole!

         Dežurni je učenik ispričao: desetak minuta nakon 3 sata popodne, netko je pozvonio. Primijetio sam osobu odjevenu u svećeničko ruho, s biskupskim štapom i mitrom na glavi, s osmijehom napola skrivenim pod bradom i sjajem u oku ispod debelih naočala, kako se brzo kreće, u pratnji malih anđela, školskim hodnikom. Pozvonio bi ispred vrata svake učionice, radosno bi pozdravio i razgovarao s učenicima koji su ga baš svugdje veselo dočekali. Neki su mu zapjevali, jedna je djevojčica recitirala pjesmu, a učiteljice su uglavnom ostale bez teksta. U svakome je razredu zvono svetog Nikole pronašlo male ruke dječaka ili djevojčice koji su ga s ponosom pričuvali dobrome svetcu. A on je podsjetio sve, i djecu i odrasle, da trebaju odjekivati poput zvonca: dobrotom, pomaganjem i ljubavlju prema Bogu i čovjeku.

         Ali priča tu ne završava! Jer dobri je sveti Nikola sa svojom zvonkom porukom odlučio razvedriti i članove Školskoga odbora - jer i oni su bili vrijedni i zavrijedili su da ih Nikola pohvali i daruje slatkišima.

         Do sljedeće godine: doviđenja, sveti Nikola! Hvala ti što si nas podsjetio da je važno biti poput zvona: jasan i glasan u dobru, a velikodušan i radostan u dijeljenju i širenju vesele vijesti.

Gordana Šimunec

Fotografije: G. Šimunec 

Njegova dobrota i kršćanska vjera sjaje iz mnogih lijepih pripovijesti i legendi o dragome svecu. Njih veoma rado slušaju djeca uoči blagdana sv. Nikole, nestrpljivo iščekujući hoće li i ove godine ugledati dobro poznati lik i pronaći pokoji dar u ulaštenim čizmama i cipelama. A evo i naše pripovijesti.

         U sivo, neveselo poslijepodne, na brijegu u Svetom Iliji sjedi "stara dama", osnovna škola. Prosinački su dani kratki, a još ako se nad selo navuku oblaci, adventski petak pretvara se u iščekivanje posljednjega školskog zvona i juriša u tople domove, u igru i odmor za one koji su tijekom tjedna naporno učili i možda se nadaju posebnoj suboti... Jer sutra je 6. prosinca, blagdan svetoga Nikole!

         Već prije početka nastave počelo se šuškati da je sveti Nikola poželio doći Svetome Iliji u goste! Neki su, kažu, vidjeli njegove naočale u blagovaonici... Djeca ispituju učiteljice, a one kažu da ne znaju ništa o tome, ravnateljica ih nije izvijestila da bi mogli imati gosta - a takav bi se svetac sigurno najprije javio upravo njoj! Ipak, za svaki se slučaj pripremaju: čitaju priče o svetcu, pjevaju pjesme, crtaju što bi rado primili i darovali da razvesele druge pa da i sami budu poput dobroga Nikole. I odjednom: ZVONO! Odjeknulo je usred sata! To nije školsko zvono, a nije ni s crkvenoga tornja - to je zvono svetoga Nikole!

         Dežurni je učenik ispričao: desetak minuta nakon 3 sata popodne, netko je pozvonio. Primijetio sam osobu odjevenu u svećeničko ruho, s biskupskim štapom i mitrom na glavi, s osmijehom napola skrivenim pod bradom i sjajem u oku ispod debelih naočala, kako se brzo kreće, u pratnji malih anđela, školskim hodnikom. Pozvonio bi ispred vrata svake učionice, radosno bi pozdravio i razgovarao s učenicima koji su ga baš svugdje veselo dočekali. Neki su mu zapjevali, jedna je djevojčica recitirala pjesmu, a učiteljice su uglavnom ostale bez teksta. U svakome je razredu zvono svetog Nikole pronašlo male ruke dječaka ili djevojčice koji su ga s ponosom pričuvali dobrome svetcu. A on je podsjetio sve, i djecu i odrasle, da trebaju odjekivati poput zvonca: dobrotom, pomaganjem i ljubavlju prema Bogu i čovjeku.

         Ali priča tu ne završava! Jer dobri je sveti Nikola sa svojom zvonkom porukom odlučio razvedriti i članove Školskoga odbora - jer i oni su bili vrijedni i zavrijedili su da ih Nikola pohvali i daruje slatkišima.

         Do sljedeće godine: doviđenja, sveti Nikola! Hvala ti što si nas podsjetio da je važno biti poput zvona: jasan i glasan u dobru, a velikodušan i radostan u dijeljenju i širenju vesele vijesti.

Gordana Šimunec

Fotografije: G. Šimunec