Osnovna škola "Vladimir Nazor" Sveti Ilija

Prvo smo se zaustavili u Novome Marofu i saznali da tu ima dvorac koji je nekada pripadao obitelji Erdödy, a danas je u njemu bolnica. Kulturni centar nosi ime poznatog slikara rodom iz Ključa Ivana Rabuzina. Tu se odvijaju sva važna kulturna događanja.

Slijedeće odredište bile su rimske terme u Varaždinskim Toplicama. Uz stručno vodstvo obišli smo Arheološki park Aquae lase i muzej.

Nakon dugih kupki i kozmetičkih tretmana koji završavaju masažom, uz mirise ljekovitih biljaka, začinjeno vino i kulinarske delicije svatko bi mogao zamisliti vodene nimfe kako plešu oko svetog vrela iz kojeg izvire vruća ljekovita voda koja se nakuplja u Zemljinoj utrobi i izlazi na površinu nudeći običnim smrtnicima zdravlje i dug život.

Obrtnici i đaci štovali su kao svoju boginju Minervu . Pod njezinim su okriljem svi zanati i svako ljudsko djelovanje, i praktično i teoretsko. Nju jednako štuju i postolari i pjesnici, i kovači i liječnici. Izjednačena je s Atenom , prikazivana je s kopljem u ruci i štitom. Prema grčkoj priči rodila se tako da je iskočila ravno iz Zeusove glave. Njena je sveta ptica sova.

Još pod jakim dojmom priča voditeljice o Rimljanima, krenuli smo u Centar svijeta. Centar svijeta nalazi se upravo u Ludbregu, a o njemu svjedoče brojne legende.

Ona iz vremena Rimljana kaže da su baš u Ludbregu bili zamišljeni i opisani krugovi zemaljski, na čijim se obodima i danas nalaze velike europske metropole.

Zasigurno se čovjek može upitati odakle ime LUDBREG?

O tome postoji legenda i zapis povjesničara. Na jednom brežuljku Kalničkog obronka bila je utvrda. Žena zapovjednika svaki je dan izlazila na bedeme u šetnju. Prilikom jedne takve šetnje spazila je četu Turaka kako se sve više približava gradu. Jedan se Turčin potpuno primakao bedemu, od silnoga straha ženi su zadrhtale ruke, vrisnula je i onesvijestila se, dijete joj je ispalo iz ruku i skotrljalo se niz padinu.

Turčin koji je bio pod bedemom uzeo je dijete i otrčao u šumu. Kad se nestretna žena osvijestila izrekla je kletvu: “Prokleti taj ludi brijeg!” I tako je naselje dobilo današnje ime Ludbreg. To je priča kojom je običan čovjek nastojao riješiti zagonetku postanka imena.

Ludbreg je danas poznat prije svega kao važno duhovno odredište vjernika iz cijele Europe.

Vezano je to uz čudesan događaj koji se zbio 1411. godine u kapelici ludbreškog vlastelinstva kada je svećenik služeći misu posumnjao u riječi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelo i krv Isusovu. Kratko poslije toga posvuda se raširio glas o čudesnom događaju. Od tog vremena vjernici pobožno pohode ovo proštenište, posebno se okupljajući svake godine u deset dana Svete Nedjelje na doživljajima sveopćeg odmora, slavlja i obnove među ljudima i mole.

Pomalo umorni i gladni krenuli smo put Varaždina. Najprije smo ručali, a zatim smo krenuli prema Starome gradu i doznali još jednu legendu. Varaždin je od 1767. do 1776. bio glavni grad Hrvatske, a jedna legenda kaže da je taj status izgubio zbog  Jakoba Verčeka iz Sračinca  i krmače.

Iz Varaždina nismo mogli krenuti, a da ne pojedemo i sladoled. Nakon što smo to i učinili, krenuli smo prema Ivancu.

Približavajući se velikoj planini Ivanščici, koja je izgledala prekrasno u zelenilu proljeća okupana suncem, bližili smo se i gradu Ivancu.  Poznat je po vitezovima ivanovcima.

Oni su štitili sve dobre ljude tjerajući zlo poput coprnica (vještica). Postoji vjerovanje da coprnice na potoku peru svoje grijehe.

Ljudi ovoga kraja u svojem su govoru cvijetu ostavili ime ivančica, goru su nazvali Ivanščica, a gradovima u podnožju gore, u spomen na prelijepu djevojku Ivančicu, dadoše imena Lepoglava i Ivanec.

Stigli smo i do Lepoglave. U crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije primio nas je kapelan i ispričao nam zanimljivosti iz prošlosti, a vezane uz pustinjake koji su sagradili crkvu i školu. Prije negi smo napustili crkvu, otpjevali smo pjesmu i izmolili zajedničku molitvu.

Postoji i vjerovanje da zatočena Ivančica, čekajući dan kad će je velika ljubav osloboditi podzemne tame, veze najljepšu čipku za svog Ahata. Vjerujući u legendu, u vezenju joj pomažu žene lepoglavskog kraja. Lepoglavska čipka satkana je od čvrstog tankog konca poput paukove mreže. Motivi su cvijeće, granje, ptice i leptiri Ivančice.

Napokon zadnje naše odredište (i najljepše) – dvorac Trakošćan.

Prema legendi, Trakošćan je ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga predaja govori da je ime dobio po vitezovima Drachenstein, koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima.

Dvorcem nas je vodila naša voditeljica Jasmina. Upijali smo svaki kutak, svaku sliku i riječi o dalekoj prošlosti.

Puni priča, legendi, radosti i veselja, već pomalo i umorni, krenuli smo našim kućama.

Nakon ovakvog uzbudljivog putovanja u našim će se snovima sigurno pojaviti neki vitez, zmaj, vještica ili lijepa djevojka.                                                                                                        

                                                                        Jasenka Minđek, učiteljica 3.a

Fotografije: Darko Meštrić

Prvo smo se zaustavili u Novome Marofu i saznali da tu ima dvorac koji je nekada pripadao obitelji Erdödy, a danas je u njemu bolnica. Kulturni centar nosi ime poznatog slikara rodom iz Ključa Ivana Rabuzina. Tu se odvijaju sva važna kulturna događanja.

Slijedeće odredište bile su rimske terme u Varaždinskim Toplicama. Uz stručno vodstvo obišli smo Arheološki park Aquae lase i muzej.

Nakon dugih kupki i kozmetičkih tretmana koji završavaju masažom, uz mirise ljekovitih biljaka, začinjeno vino i kulinarske delicije svatko bi mogao zamisliti vodene nimfe kako plešu oko svetog vrela iz kojeg izvire vruća ljekovita voda koja se nakuplja u Zemljinoj utrobi i izlazi na površinu nudeći običnim smrtnicima zdravlje i dug život.

Obrtnici i đaci štovali su kao svoju boginju Minervu . Pod njezinim su okriljem svi zanati i svako ljudsko djelovanje, i praktično i teoretsko. Nju jednako štuju i postolari i pjesnici, i kovači i liječnici. Izjednačena je s Atenom , prikazivana je s kopljem u ruci i štitom. Prema grčkoj priči rodila se tako da je iskočila ravno iz Zeusove glave. Njena je sveta ptica sova.

Još pod jakim dojmom priča voditeljice o Rimljanima, krenuli smo u Centar svijeta. Centar svijeta nalazi se upravo u Ludbregu, a o njemu svjedoče brojne legende.

Ona iz vremena Rimljana kaže da su baš u Ludbregu bili zamišljeni i opisani krugovi zemaljski, na čijim se obodima i danas nalaze velike europske metropole.

Zasigurno se čovjek može upitati odakle ime LUDBREG?

O tome postoji legenda i zapis povjesničara. Na jednom brežuljku Kalničkog obronka bila je utvrda. Žena zapovjednika svaki je dan izlazila na bedeme u šetnju. Prilikom jedne takve šetnje spazila je četu Turaka kako se sve više približava gradu. Jedan se Turčin potpuno primakao bedemu, od silnoga straha ženi su zadrhtale ruke, vrisnula je i onesvijestila se, dijete joj je ispalo iz ruku i skotrljalo se niz padinu.

Turčin koji je bio pod bedemom uzeo je dijete i otrčao u šumu. Kad se nestretna žena osvijestila izrekla je kletvu: “Prokleti taj ludi brijeg!” I tako je naselje dobilo današnje ime Ludbreg. To je priča kojom je običan čovjek nastojao riješiti zagonetku postanka imena.

Ludbreg je danas poznat prije svega kao važno duhovno odredište vjernika iz cijele Europe.

Vezano je to uz čudesan događaj koji se zbio 1411. godine u kapelici ludbreškog vlastelinstva kada je svećenik služeći misu posumnjao u riječi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelo i krv Isusovu. Kratko poslije toga posvuda se raširio glas o čudesnom događaju. Od tog vremena vjernici pobožno pohode ovo proštenište, posebno se okupljajući svake godine u deset dana Svete Nedjelje na doživljajima sveopćeg odmora, slavlja i obnove među ljudima i mole.

Pomalo umorni i gladni krenuli smo put Varaždina. Najprije smo ručali, a zatim smo krenuli prema Starome gradu i doznali još jednu legendu. Varaždin je od 1767. do 1776. bio glavni grad Hrvatske, a jedna legenda kaže da je taj status izgubio zbog  Jakoba Verčeka iz Sračinca  i krmače.

Iz Varaždina nismo mogli krenuti, a da ne pojedemo i sladoled. Nakon što smo to i učinili, krenuli smo prema Ivancu.

Približavajući se velikoj planini Ivanščici, koja je izgledala prekrasno u zelenilu proljeća okupana suncem, bližili smo se i gradu Ivancu.  Poznat je po vitezovima ivanovcima.

Oni su štitili sve dobre ljude tjerajući zlo poput coprnica (vještica). Postoji vjerovanje da coprnice na potoku peru svoje grijehe.

Ljudi ovoga kraja u svojem su govoru cvijetu ostavili ime ivančica, goru su nazvali Ivanščica, a gradovima u podnožju gore, u spomen na prelijepu djevojku Ivančicu, dadoše imena Lepoglava i Ivanec.

Stigli smo i do Lepoglave. U crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije primio nas je kapelan i ispričao nam zanimljivosti iz prošlosti, a vezane uz pustinjake koji su sagradili crkvu i školu. Prije negi smo napustili crkvu, otpjevali smo pjesmu i izmolili zajedničku molitvu.

Postoji i vjerovanje da zatočena Ivančica, čekajući dan kad će je velika ljubav osloboditi podzemne tame, veze najljepšu čipku za svog Ahata. Vjerujući u legendu, u vezenju joj pomažu žene lepoglavskog kraja. Lepoglavska čipka satkana je od čvrstog tankog konca poput paukove mreže. Motivi su cvijeće, granje, ptice i leptiri Ivančice.

Napokon zadnje naše odredište (i najljepše) – dvorac Trakošćan.

Prema legendi, Trakošćan je ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga predaja govori da je ime dobio po vitezovima Drachenstein, koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima.

Dvorcem nas je vodila naša voditeljica Jasmina. Upijali smo svaki kutak, svaku sliku i riječi o dalekoj prošlosti.

Puni priča, legendi, radosti i veselja, već pomalo i umorni, krenuli smo našim kućama.

Nakon ovakvog uzbudljivog putovanja u našim će se snovima sigurno pojaviti neki vitez, zmaj, vještica ili lijepa djevojka.                                                                                                        

                                                                        Jasenka Minđek, učiteljica 3.a

Fotografije: Darko Meštrić

Prvo smo se zaustavili u Novome Marofu i saznali da tu ima dvorac koji je nekada pripadao obitelji Erdödy, a danas je u njemu bolnica. Kulturni centar nosi ime poznatog slikara rodom iz Ključa Ivana Rabuzina. Tu se odvijaju sva važna kulturna događanja.

Slijedeće odredište bile su rimske terme u Varaždinskim Toplicama. Uz stručno vodstvo obišli smo Arheološki park Aquae lase i muzej.

Nakon dugih kupki i kozmetičkih tretmana koji završavaju masažom, uz mirise ljekovitih biljaka, začinjeno vino i kulinarske delicije svatko bi mogao zamisliti vodene nimfe kako plešu oko svetog vrela iz kojeg izvire vruća ljekovita voda koja se nakuplja u Zemljinoj utrobi i izlazi na površinu nudeći običnim smrtnicima zdravlje i dug život.

Obrtnici i đaci štovali su kao svoju boginju Minervu . Pod njezinim su okriljem svi zanati i svako ljudsko djelovanje, i praktično i teoretsko. Nju jednako štuju i postolari i pjesnici, i kovači i liječnici. Izjednačena je s Atenom , prikazivana je s kopljem u ruci i štitom. Prema grčkoj priči rodila se tako da je iskočila ravno iz Zeusove glave. Njena je sveta ptica sova.

Još pod jakim dojmom priča voditeljice o Rimljanima, krenuli smo u Centar svijeta. Centar svijeta nalazi se upravo u Ludbregu, a o njemu svjedoče brojne legende.

Ona iz vremena Rimljana kaže da su baš u Ludbregu bili zamišljeni i opisani krugovi zemaljski, na čijim se obodima i danas nalaze velike europske metropole.

Zasigurno se čovjek može upitati odakle ime LUDBREG?

O tome postoji legenda i zapis povjesničara. Na jednom brežuljku Kalničkog obronka bila je utvrda. Žena zapovjednika svaki je dan izlazila na bedeme u šetnju. Prilikom jedne takve šetnje spazila je četu Turaka kako se sve više približava gradu. Jedan se Turčin potpuno primakao bedemu, od silnoga straha ženi su zadrhtale ruke, vrisnula je i onesvijestila se, dijete joj je ispalo iz ruku i skotrljalo se niz padinu.

Turčin koji je bio pod bedemom uzeo je dijete i otrčao u šumu. Kad se nestretna žena osvijestila izrekla je kletvu: “Prokleti taj ludi brijeg!” I tako je naselje dobilo današnje ime Ludbreg. To je priča kojom je običan čovjek nastojao riješiti zagonetku postanka imena.

Ludbreg je danas poznat prije svega kao važno duhovno odredište vjernika iz cijele Europe.

Vezano je to uz čudesan događaj koji se zbio 1411. godine u kapelici ludbreškog vlastelinstva kada je svećenik služeći misu posumnjao u riječi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelo i krv Isusovu. Kratko poslije toga posvuda se raširio glas o čudesnom događaju. Od tog vremena vjernici pobožno pohode ovo proštenište, posebno se okupljajući svake godine u deset dana Svete Nedjelje na doživljajima sveopćeg odmora, slavlja i obnove među ljudima i mole.

Pomalo umorni i gladni krenuli smo put Varaždina. Najprije smo ručali, a zatim smo krenuli prema Starome gradu i doznali još jednu legendu. Varaždin je od 1767. do 1776. bio glavni grad Hrvatske, a jedna legenda kaže da je taj status izgubio zbog  Jakoba Verčeka iz Sračinca  i krmače.

Iz Varaždina nismo mogli krenuti, a da ne pojedemo i sladoled. Nakon što smo to i učinili, krenuli smo prema Ivancu.

Približavajući se velikoj planini Ivanščici, koja je izgledala prekrasno u zelenilu proljeća okupana suncem, bližili smo se i gradu Ivancu.  Poznat je po vitezovima ivanovcima.

Oni su štitili sve dobre ljude tjerajući zlo poput coprnica (vještica). Postoji vjerovanje da coprnice na potoku peru svoje grijehe.

Ljudi ovoga kraja u svojem su govoru cvijetu ostavili ime ivančica, goru su nazvali Ivanščica, a gradovima u podnožju gore, u spomen na prelijepu djevojku Ivančicu, dadoše imena Lepoglava i Ivanec.

Stigli smo i do Lepoglave. U crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije primio nas je kapelan i ispričao nam zanimljivosti iz prošlosti, a vezane uz pustinjake koji su sagradili crkvu i školu. Prije negi smo napustili crkvu, otpjevali smo pjesmu i izmolili zajedničku molitvu.

Postoji i vjerovanje da zatočena Ivančica, čekajući dan kad će je velika ljubav osloboditi podzemne tame, veze najljepšu čipku za svog Ahata. Vjerujući u legendu, u vezenju joj pomažu žene lepoglavskog kraja. Lepoglavska čipka satkana je od čvrstog tankog konca poput paukove mreže. Motivi su cvijeće, granje, ptice i leptiri Ivančice.

Napokon zadnje naše odredište (i najljepše) – dvorac Trakošćan.

Prema legendi, Trakošćan je ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga predaja govori da je ime dobio po vitezovima Drachenstein, koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima.

Dvorcem nas je vodila naša voditeljica Jasmina. Upijali smo svaki kutak, svaku sliku i riječi o dalekoj prošlosti.

Puni priča, legendi, radosti i veselja, već pomalo i umorni, krenuli smo našim kućama.

Nakon ovakvog uzbudljivog putovanja u našim će se snovima sigurno pojaviti neki vitez, zmaj, vještica ili lijepa djevojka.                                                                                                        

                                                                        Jasenka Minđek, učiteljica 3.a

Fotografije: Darko Meštrić